Kako sam sistematski uništen od „švajcaraca“! Autor: Mihailo Medenica Rešimo tako, te obećavajuće 2008. godine, supruga i ja da bračnu sreću ovekovečimo stambenim kreditom. U „švajcarcima“. Savetovali nas vajni finansijski stručnjaci (molio bih ih da se jave, imam nešto važno da im kažem). Malo nam je bilo ono „dok nas smrt ne rastavi“, pa rekosmo, daj nešto sigurnije i dugoročnije od smrti - kredit, dabome! Na 30 godina, 62.000 „švajcaraca“. Sa 14.000 dinara rata kredita postepeno skočila na 38.000 dinara Prvih nekoliko rata ni po jada - 14.000 dinara, malo jači džeparac, al’ svoj krov nad glavom. Već posle pete rate, krov je lagano počeo da se pretvara u tavanicu ćelije, a stan u 52 kvadrata „Zabele“, bez prava na pomilovanje. Bratska banka je pod čuvenu klauzulu „poslovna politika“ podvela orgijanje s kamatnom stopom, koja je sa prvobitnih 3,9 odsto odjahala u suton na sedam procenata, a rata ko celovečernja tarifa VIP prostitutke - 25.000 dinara, pa iz meseca u mesec, za po koju hiljadu veća, do magične cifre kad je postalo isplativije i „zdravije“ drogirati se nego otplaćivati stan! Država je obećala da će pomoći, i jeste, bankama uglavnom! Supruga i ja smo se voleli sve više - ništa ne učvrsti ljubav kao pomisao da je 30-godišnjica braka zagarantovana i da ćemo deci u nasleđe ostaviti koju ratu do kraja kredita i divne uspomene na duge i romatične razgovore sa tetama iz banke, koje su zivkale češće od kumova i bile ubedljivije u pretnjama od mafije, no...Rata se u međuvremenu stabilizovala na „tričave“ 32.000 dinara, a pozivi su postali ljubazniji, priznajem. Preostaje mi ili „Đilasov most“ ili most Zemun-Borča, pa taman da vrate onaj „nadgrobni“ spomenik, ali sa imenima žrtava švajcarskih franaka Sve do pre dva dana kada je Švajcarska obznanila da je zabole uvo za domaću valutu i da ne namerava više da je brani, što u prevodu, za nas kreditno obogaljene, znači: ili „Đilasov most“, ili onaj kineski Zemun-Borča, pa taman da vrate onaj „nadgrobni“ spomenik, ali sa imenima žrtava švajcarskih franaka... Sa 32.000 ratica je skočila, ko narodni poslanik na dnevnicu, na 38.000, s tendecijom da mi se sledećeg meseca još više obraduje... Do sada je jedan bromazepam bio dovoljan pred ulazak u ekspozituru, sad ne pomažu ni dva uz „vinjak“ na eks! Država će sasvim sigurno učiniti nešto, baš kao i toliko puta do sada - reći da smo budale što smo se uopšte zaduživali u „švajcarcima“, no ne mari - i ljubav je ojačala za tih 50 evra, sad će nas sigurno smrt rastaviti pre kredita. Čovek ima pravo da umre, ali ne i da ne plati ratu, makar umro pre dospeća... Zato ponekad i kaže: „Blago Legiji! On je za sve što je učinio dobio samo 40 godina robije!“ Supruga i ja po 30, taman dok se ćerke poudaju, pa da unuke zakitimo sa priznanicom poslednje rate, možda...? Legija ima pravo na pomilovanje, mi ne! Jednog će dana moći da kaže: „Odslužio sam dug društvu i državi“, i odšeta iz zatvora. Iz banke se tako lako ne može... Izvor : Alo.rs
0 Comments
Your comment will be posted after it is approved.
Leave a Reply. |
CHF SRBIJAArchives
November 2019
Categories |