Izvor: Beograd.news Javnost je često zbunjena oprečnim informacijama o kreditima indeksiranim u CHF. Ovo je prilika da se bar neke dileme reše.Istina o kreditima indeksiranim u CHF O stambenim kreditima indeksiranim u švajcarskim francima govori se već dugo, ali u javnosti o tome kruže različite informacije. Tragajući za odgovorima na brojna pitanja koja se nameću kada je u pitanju ova tema, razgovarali smo sa Snežanom Maričić, članicom Upravnog odbora Centra za zaštitu korisnika bankarskih usluga CHF Srbija. Naša sagovornica odgovorila je na sva pitanja detaljno i pokušala da približi čitaocima sve istine i zablude o ovoj bankarskoj ujdurmi, koja se sprovela i koja se i dalje sprovodi uz saglasnost države. Možemo li, za početak, i budući da ste pravnik, da razjasnimo da li su uslovi pod kojima su se građani zadužili u CHF u skladu sa postojećim zakonima Republike Srbije? Ako nisu, u čemu se ogleda njihova protivzakonitost? Problem je i nastao upravo zato što uslovi i procedura prilikom odobravanja kredita indeksiranih u valutu CHF – švajcarski franak nisu bili u u skladu sa zakonima Republike Srbije. Naime, Republika Srbija ima odličan zakonski okvir u ovoj oblasti, ali je problem nastao jer banke nisu postupale u skladu sa postojećim zakonima, ili su ih tumačile onako kako im odgovara. Kao prvo, nisu ispoštovane odredbe Zakona o zaštiti potrošača. Tim zakonom je propisano da je u konkretnom slučaju davalac usluge – banka, dužna da upozna korisnika usluge, odnosno kredita sa svim relevantnim činjenicama i rizicima pravnog posla, odnosno zaključenja ugovora o stambenom kreditu. Banke, ne samo da to nisu uradile, kao što je urađeno npr. u Austriji, gde su građanima koji su aplicirali za kredit deljene brošure sa svim podacima, a naročito podacima o rizicima, već su obmanjivale korisnike kredita da uopšte nema nikakvog rizika, da je CHF stabilna valuta, kao da će CHF biti na istom kursu godinama, do kraja otplate. Pri tom su prećutali bitnu informaciju da je CHF u vreme odobravanja i agresivnog reklamiranja tih kredita bio na istorijskom minimum u odnosu na evro, kao i informaciju da je u Srbiji evro reperna valuta, te da Narodna banka Srbije štiti samo kurs evra. Banke su, kao profesionalci sa stručnim znanjem, bile dužne da urade analizu rizika i predoče je korisnicima kredita. One to nisu učinile, tedneciozno, jer su znale i/ili morale znati da će kurs valute rasti i da će to biti dodatni izvor profita za banku, što se i dogodilo. Građani nisu stručnjaci za bankarstvo, verovali su bankama, verovali su državi koja je podržavala ovakvo kreditiranje i čak ga subvencionisala. Dalje, nije ispoštovan Zakon o deviznom poslovanju. U 2006. godini izmenjen je ovaj zakon i to tako što je omogućio davanje deviznih kredita rezidentima za nabavku roba iz inostranstva i nerezistentima za dinarske kredite. Izuzetak je mogućnost davanja deviznih kredita rezidetima – građanima Srbije za kupovinu nepokretnosti. Banke nisu dale nijedan kredit u devizama, već su svima dali dinare, a sačinili sve dokumente kao da su dale devize, te su bile potrebne godine da se kod stručne javnosti razbije zabluda da se radi o deviznim kreditima, kako su to banke prikazivale. Privid da je kredit devizni banke i dalje održavaju, jer je anutitetni plan u devizama, odnosno u CHF, a svaki anuitet se obračunava i plaća u dinarima po kursu na dan uplate rate – anutiteta. U našem zakonodavstvu važi načelo monetranog nominalizna. Sredstvo plaćanja je dinar. Izuzeci od tog pravila su strogo definisani. Valutna klauzula je zloupotrebljena i neadekvatno primenjena. Posebno treba znati da inflacije nema, odnosno u celom svetu se od krize 2008, vodi monetarna politika čija je posledica deflacija – nedostatak novca, a za banke su kursne razlike, odnosno rast kursa CHF, postale dodatni izvor zarade, što nije dozvoljeno. Protivzakonito je i ugovaranje promenljive kamatne stope koja nije bila odrediva, zavisila je od poslovne politike banke, što nikom, ni stručnjacima nije jasno šta je to poslovna politika banke, te se može u skopu svih sadašnjih saznanja reći da se radi o samovolji. Po Zakonu o obligacionim odnosima bitni elementi ugovora o kreditu su iznos – glavnica, cena kredita – kamata (u koju se ukalkulišu svi rizici i troškovi) i rok otplate. Svi ti elementi moraju da budu određeni, ili bar odredivi, što u ovim ugovorima nije slučaj. Takođe je Zakonom o obligacionim odnosima propisano da je nedozvoljeno korišćenje lakomislenosti, neznanja ili stanja nužde, te da su ugovori zaključeni pod ovim uslovima zelenaški, pa samim tim i ništavi. Nepoznavanje materije se može smatrati lakomošću, a svaki korisnik kredita je bio u stanju nužde, jer su prodavci čekali isplatu stana. Osim toga, banke su zaključivanjem ovakvih ugovora prekršile i Zakon o računovodstvu i reviziji zato što u svojim bilansima dinarske kredite indeksirane u švajcarski franak istovremeno knjiže i kao dinarske i kao devizne. Ovakvim knjiženjem banke, preko kursnih razlika, skrivaju ekstra profit koji ostvaruju od indeksacije, što upućuje na osnovanu sumnju da čine krivično delo poreske utaje, čime oštećuju budžet Republike Srbije i iznose ogromne svote neoporezovanog novca u druge zemlje. Od 2011. nijedno fizičko lice ne može dobiti dinarski kredit čija su glavnica i anuiteti vezani za CHF valutu, ali je problem nastao što je u opticaju ostalo 22.000 takvih kredita. Ti korisnici kredita i njihove porodice trpe svakodnevni pritisak, većina njih je vratila koliko je od banke i dobila, ali se dug nije smanjio, naprotiv, u iznosu dinara se duplirao, a i u valuti evra je značajno porastao, oko 25% od početne vrednosti, što je karakteristika zabranjenog, špekulativnog ugovora, tako da korisnici veoma otežano plaćaju svoje rate, a veliki broj korisnika kredita nije u mogućnosti da plaća rate, što za posledicu ima raskid ugovora od strane banke i proglašenje kredita dospelim, aktiviranje hipoteke i porodica ostaje i bez stana i bez do tada otplaćenih sredstava, jer je dug u međuvremenu višestruko narastao, a stanovi se prodaju u bescenje, te korisnik kredita i dalje duguje. 2. Nalazite se u Upravnom odboru Centra za zaštitu korisnika bankarskih usluga CHF Srbija. Možete li da približite čitaocima aktivnosti i planove Centra? Centar su osnovali isključivo korisnici stambenih kredita indeksiranih u CHF. U potpunosti je osnovan i radi po pozitivnim propisima. To znači da ima Statut koji se poštuje i nije samo mrtvo slovo na papiru. Održana je Osnivačka skupština, izabran Upravni i Nadzorni odbor, a potom je održana Prva redovna sednica skupštine. Sve odluke se donose na sednicama Upravnog odbora, dakle, ni o čemu ne odlučuje jedan čovek. Udruženje posluje sredstvima od simbolične članarine i skromnih donacija, te se za svaki trošak donosi odluka, kako bi se zakonito proknjižio i pravdao. Svi radimo volonterski. Postoje posebni razlozi što sve ovo naglašavam. Glavni cilj udruženja je informisanje javnosti o svim nezakonitostima koje su činile, a i dalje čine strane banke, pod pokroviteljstvom države. Nakon što javnost bude informisana, verujemo da će shvatiti kako smo izmanipulisani, što se postepeno otkrivalo kroz protek vremena i otplaćivanje anuiteta, dok je kurs CHF rastao mnogo brže i više nego kurs evra. Udruženje je već uspelo da na raznim stručnim skupovima, kao i kroz medije promeni neke zablude o prirodi ovog pravnog posla, a rad udruženja već ima odjeka u javnosti. Stručna javnost shvata da ti ugovori nisu zakoniti pa je pitanje dana kad će početi da se donose prve presude kojima se ovi ugovori oglašavaju apsolutno ništavim u celosti, ili se oglašavaju ništavom odredbe o valutnoj klauzuli i druge nepoštene odredbe ugovora. Udruženje ima pravno-ekonomski tim, (a čine ga korisnici kredita), koji je izuzetno profesionalan i upoznat sa svim detaljima prevare i svim nezakonitostima, od najvećih do onih najsitnijih, koje ukazuju na neprofesionalno ponašanje banaka suprotno načelu savesnosti i poštenja. Sva ta znanja su dostupna na našem sajtu, kako korisnicima kredita, tako i njihovim advokatima radi ostvarivanja prava na sudu. Uskoro će sudovi biti zatrpani tužbama, a toga se i plaše, jer su i inače preopterećeni, sa nedovoljno pratećeg osoblja, te je to, možda i razlog što se ti predmeti sporo rešavaju i prebacuju sa prvostepenih sudova na drugostepene – apelacione, a zatim vraćaju prvostepenim u očekivanju sistemskog rešenja. 3. Da li su dinarski stambeni krediti indeksirani u švajcarskim francima, zapravo, prevara? I ako jesu, možete li u najkraćem približiti čitaocima Beograd.news-a suštinu te prevare? Naravno da su prevara. Opisane nezakonitosti su već dovoljne da se izvede takav zaključak. Ne samo da je prevara, već je bila i planirana od strane bankarskog lobija. Ovakvi krediti prvi put su odobravani farmerima u Australiji daleke 1980, dakle, nisu ništa novo za bankare. Za građane, koji nisu niti treba da budu bankarski stručnjaci i poznavaoci istorijata bankarskog poslovanja, bili su novi. Građani su imali poverenje u banke i u državu koja je javno podržavala i subvencionisala ove kredite, a nije preko NBS vršila nadzornu funkciju i sprečila da se takav bankarski proizvod nudi na tržištu ili da upozori i svojim ovlašćenjima natera banke da posluju zakonito i informišu korisnike kredita o svim rizicima. To poverenje je zauvek izgubljeno, a nepoverenje u banke koje ne podržavaju oporavak i rast privrede, već zaradu iznose u inostranstvo, raste među građanima. To što banke nisu uopšte informisale o rizicima, čak su predočavale i ubeđivale da rizika nema, to što su anuiteti porasli dva i po do tri puta, a razliku banke knjiže na različite načine, jer je kao takvu ne mogu knjižiti, to što su ugovori bili tipski, po principu “uzmi ili ostavi”, to što niko nije mogao pre potpisivanja dobiti blanko primerak pripremljenog tipskog ugovora, radi analize pre donošenja odluke, to što su svi korisnici od strane za to poluobučenih službenika ubeđivani da je ovaj proizvod nešto spektakularno dobro – sve to ukazuje na špekulativan pravni posao i planiranu prevaru. Bankarski službenici su navodili tražioce kredita da donesu ekonomsku odluku koju inače ne bi doneli da su bili informisani o rizicima koji su bankama morali biti poznati. Dakle, to je u vreme zaključivanja ugovora o kreditu, u prvoj deceniji trećeg milenijuma bankama bilo poznato, ali je dobro skrivano od građana. Do koje mere su veliki apetiti banka, može se videti i iz nespornih činjenica da su banke naplaćivale provizije za obradu kredita u određenom procentu u odnosu na odobreni iznos kredita, iako je provizija cena usluge, obrade kredita, te je posao banke i njeno angažovanje jednako bez obzira na iznos kredita. Dalje, u većini banaka, isplata je vršena po nižem kupovnom kursu banke, a rate su naplaćivane po višem prodajnom kursu, čemu je na kraj stao Zakon o zaštiti korisnika finansijskih usluga. No, nije sprečio da banke koje određuju sopstveni kurs, podignu kurs valute dan ili dva pre nego što je rok uplate anuiteta za dinar ili dinar i po, pa ga sutradan, nakon naplate anuiteta, spuste. To praktično znači da po ovakvom neopravdanom povećanju kursa, svaki korisnik kredita plati po nekoliko stotina dinara više svakog meseca, a koliko je to kad se saberu sve rate! Iako Zakon o zaštiti korisnika finansijskih usluga propisuje da je banka obavezna da korisniku finansijske usluge uputi opomenu, u ovom zakonu koji je lex specijalis u odnosu na Zakon o zaštiti potrošača, nema ni reči o naplati opomene i drugih troškova na koje korisnik nije pristao. Banke naplaćuju opomene, naplaćuju izdavanje stanja po kreditu, i to čak drugu i treću opomenu naplaćuju više, iako su za njih troškovi isti, iako je to Zakonom o zaštiti potrošača, koji je iznad Zakona o zaštiti korisnika finansijskih usluga, izričito zabranjeno. Po ovom osnovu, zaprećene su visoke novčane kazne u prekršajnom postupku. Dalje, banke nisu pravilno uradile kreditnu analizu. Najprostije rečeno, one su utvrđivale kreditnu sposobnost na osnovu zarade u dinarima, a otplatu su vezale za kurs CHF, iako nema korisnika kredita koji ostvaruje zaradu ili neki drugi prihod u CHF. To je sve rađeno sa ciljem da se plasira što više ovakvih kredita, kako bi i zarada banaka bila veća u budućnosti, što korisnici niti su znali, niti su mogli znati. Kauza banke (razlog, motiv za zaključenje ugovora) je bila nedopuštena, jer je postojala skrivena nezakonita kauza, pored dopuštene – cena kredita, odnosno kamate, a to je prihod od kursnih razlika odnosno od dvostrukog valutnog rizika. Niko od nas nije znao da se kurs CHF utvrđuje prvo prema evru, a zatim iz evra u dinare. Dakle, naše rate su zavisile od kursa CHF prema evru, to je banka znala kao stručnjak, a mi nismo imali pojma, jer banka nije ispunila svoju obavezu da nas, pre zaključenja ugovora upozna i sa ovom činjenicom. U tom slučaju, niko ne bi zaključio ovakav ugovor. 4. Suočava li se Centar sa pritiscima bilo koje vrste, i ako se suočava o kakvim pritiscima se radi? Do sada nije bilo takvih pojava. Uverena sam da ih neće ni biti jer mi u centru radimo visoko profesionalno. Na nekim naučnim skupovima i savetovanjima sudija i pravnika bilo je razmene mišljenja, ali nikada nije bilo pritisaka ni neprimerenih sukoba. To me podseti da je u vreme kad je osnovana radna grupa za rešavanje ovog problema u jesen prošle godine, koja nije ništa uradila, Veroljub Dugalić u udarnom dnevniku RTS-a izjavio da će oni, misleći na Udruženje banaka, razgovarati sa sudijama da bi im objasnili o čemu se ovde radi, jer sudije ne znaju… time je ostvario obeležja dva krivična dela, javno, pred milionskim auditorijumom, ali se ništa nije desilo. Na sud i sudije se ne sme ni na koji način uticati. 5. Među građanima kruži informacija da je Narodna banka Srbije osigurala kod Lojda sporne “švajcarske” kredite u evrima, iz čega proizilazi zaključak da NBS zapravo radi u korist banaka a protiv interesa građana Srbije. Da li je to trač ili je informacija istinita? O tome centar nema saznanja, ali je to odlično pitanje za NBS, po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja. Mi radimo na tome, na pripremi za prekršajno gonjenje, jer postoji čitav niz prekršaja za koje postoji osnovana sumnja da su ih učinile banke i NBS, a radi se i na tome da se javnost upozna sa poslovanjem i ciljevima Nacionalne korporacije za osiguranje stambenih kredita. Naime, samo Srbija ima NKOSK, a njihovo postojanje je sigurnost za banke, te banke nemaju interes da se problem reši. U vreme zaključivanja ugovora, svi smo platili premiju za NKOSK i svima je izričito objašnjeno da se korisnik kredita osigurava za slučaj da mu se desi nešto nepredviđeno zbog čega ne može da plaća rate. Ubeđeni smo da sebe osiguravamo. Ispostavilo se da je NKOSK osiguravao banke, odnosno da je jemac bankama za nenaplative kredite. O tome više u nekim kasnijim obraćanjima javnosti, sada želim da naglasim da smo i u ovom pogledu prevareni. 6. Nedavno je doneta prva sudska presuda u korist klijenta banke zaduženog u CHF. Znači li to da se stvari menjaju, i kakve posledice može imati takva presuda? Mislite na presudu Apelacionog suda u Novom Sadu? Taj predmet je sada kod Vrhovnog kasacionog suda po reviziji koju je izjavila banka, dakle postupak nije završen. Mnogo se u javnosti pričalo o toj jednoj presudi, sa paušalnim ocenama koliko se klijentu smanjio dug, iako to u presudi ne stoji. Nije se govorilo o velikom broju presuda kojima je tužbeni zahtev za raskid ugovora pravosnažno odbijen. Raskid nije dobro rešenje, jer se ne mogu znati posledice, niti visina preostalog duga koji dospeva odmah. Odakle ga platiti? Prodajom stana, i na čemu smo onda? Banka ima pravo na naknadu štete, a u našem pravu postoji pravna praznina po tom pitanju. Ugovor je raskinut zbog promenjenih okolnosti, a pitanje da li je rast kursa okolnost koja se nije mogla predvideti u momentu zaključenja ugovora. Drugo je što smo mi bili lakomisleni, jer smo verovali banci i u stanju nužde, jer smo posle duge potrage za odgovarajućim stanom, prema sopstvenom guberu, stan kaparisali, a prodavac nije bio spreman da čeka. To nas vraća na ništav zelenaški ugovor. Neočekivano veliki rast kursa doveo je do nejednakosti uzajamnih davanja. Naime, mi smo kupili stanove, a zbog rasta rate dva i po puta, mi smo banci u velikom broju slučajeva, (što zavisi od iznosa kredita i roka otplate) otplatili svoje stanove. Kako je kredit uzet za kupovinu stana i na to utrošen, neko logično merilo je koliko je taj stan plaćen, (cene stanova su uvek izražavane u evrima), koliko taj stan, tada koliko-toliko renoviran, sada vredi, a koliko je do sada plaćen. Takva računica ne bi išla bankama u prilog. Cenar za zaštitu korisnika bankarskih usluga CHF Srbija smatra da je raskid loše rešenje i zalažemo se za utvrđivanje apsolutne ništavosti. Prikupljen je veliki broj dokaza i argumenata, te smo uvereni da ćemo vrlo skoro uspeti da rešimo problem na način na koji smo planirali. 7. Da li ste zadovoljni odzivom građana na pozive Centra da se ljudi pridruže u borbi za ostvarivanje zajedničkih ciljeva? Izuzetno smo zadovoljni. Ljudi stiču poverenje u nas, poverenje koje su izgubili u akcijama vođenim pre našeg osnivanja, a sve to zahvaljujući našem poštenom i transparentnom radu. Mediji su takođe sve više zainteresovani. Nedavno su naši predstavnici o svom trošku učestvovali na Međunarodnom skupu o temi “Ugovor o kreditu sa valutnom klauzulom u švajcarskom franku” gde su izlaganja naših predstavnika bila izuzetno zapažena. Prema stavovima stručne javnosti, sve se više zauzima stav o nezakonitosti, odnosno ništavosti ugovora. S druge strane, mediji su sve zainteresovaniji za ovaj problem, pa su naši predstavnici gostovali u više radio i TV emisija, a najavljena su nova gostovanja i članci u pisanim medijima. Sve je više ekonomskih i pravnih stručnjaka koji se uključuju i iznose svoje stavove u štampi i na internetu, a svi ti članci su, uz dozvolu autora, postavljeni na sajt, a biće ih još. Sledećeg vikenda Centar CHF Srbija učestvovaće na multikongresu Serbian Visiones, u hotelu Radisson Blu Old Miil Belgrade. Mi smo na program u subotu, 26.11.2016. od 14.00 do 16.00 časova, pa koristim priliku da pozovem sve zainteresovane da dođu i saznaju više o o zajedničkom problem i načinima rešavanja. 8. Imate li nešto da poručite građanima koji će pročitati ovaj razgovor, pa da ih onda za kraj pozovemo da posete sajt CHF Srbija i da se tamo detaljno informišu o svemu i da se eventualno priključe inicijativi? Stvari se veoma brzo menjaju u našu korist. Mi vraćamo veru prvo sebi, pa i ostalim zaduženim građanima da se može uspeti u ovome časnim, transparentnim i poštenim radom. Poručila bih svima da imaju još samo malo strpljenja, da posete sajt i pažljivo pročitaju veoma bogat sadržaj sajta, ako treba i više puta, jer nismo svi stručnjaci, a veoma je bitno da budemo edukovani, da se uključe u forum, iznesu svoju muku, jer je svaka muka lakša kad se podeli s nekim, a možda stigne i pomoć kad je ne očekujemo. Stručni tekstovi na sajtu su pisani da ih može razumeti svaka prosečna osoba. Verujte u nas, uključite se u akcije prema svojim mogućnostima, evo dobro došli ste na Serbian Visions. Redovno pratite sajt, svakodnevno imamo neke novosti. Zahvaljujem na prilici da iznesem istinu o prevari veka i izvinjavam se zbog opširnosti, o ovoj temi ima toliko toga da se kaže, da sam mnogo toga, ne manje bitnog, izostavila.
0 Comments
Your comment will be posted after it is approved.
Leave a Reply. |
CHF SRBIJAArchives
November 2019
Categories |